.           Kako iskoristiti vlastite slabosti

Svaka osoba ima neko područje slabosti pa čak i glavni direktori. Tajna je u tome da se ne poriču slabosti nego da ih se prepozna u namjeri da ih se poboboljša.

To ne znači da je vrijeme da se sada uhvatite u koštac sa problemom.

Umjesto toga, morali bi ste pokušati učiniti da slabosti izgledaju kao
prikirvena snaga.

Na primjer, ukoliko budete zatraženi da opišete vašu slabost mogli bi ste   reći :

"možda sam ja pomalo previše fokusiran i ozbiljan i trebam se malo
više relaksirati"

 

Evo i jedne priče, istina radi se o sportu ali definitivno je primjenjiva.

Jedan je dječak doživjeo tešku nesreću u kojoj je ostao bez lijeve ruke. Silno je želio biti sportaš ali kuda god bi pokušao taj nedostatak mu je bio presuda. Jedno mu je ruka trebala kao u košarci a drugi puta treneri nisu bilo dovoljno "zainteresirani".

I takojednog dana našao se u judo vježbaonici. Judo mu se učinio krasnim sportom. Već je vidio sebe kako svaladava bez povrede svoj pad na zemlju. Sa zebnjom u srcu upitao je starog majstora može li on vježbati. Gotovo nije vjerovao kada je dobio potvrdan odgovor. I tako već je idući puta došao na trening.

Majstor je započeo sa treningom osnovnih stvari i nakon doređenog vremena došlo je vrijeme da se počnu učiti bacanja. Za njega je odabrao jedno bacanje i uporno bi ga trenirao. Kako je vrijeme prolazilo dječak je postajao sve bolji i bolji i zamalo je postigao majstorski nivo za odabrano bacanje. Kako je majstor i dalje uporno nastavljao sa vježbanjem tog bacanja već se pitao zašto je to tako. Uporno bi radio dalje.

Jednoga dana upitao je majstora da li će ikada i on otići na neko natjecanje. Majstor je mirno odgovorio kako je došlo vrijeme već davno ali se je čekalo na njega da sam osjeti svoju spremnost. I tako uskoro su otišli na natjecanje.

I začudo, dječak je pobjeđivao jednog za drgim koristeći se svjim jedinim bacanjem. Kako je natjecanje odmicalo tako su protivnici bili snažniji, spremniji i spretniji i bilo je sve teže pobjediti. Usprkos tome dječak je pobjeđivao svojim bacanjem. Uspio je doći i do same završne borbe u kojoj mu je bio protivnik bio dječak koji je bio odličan sportaš. Kako je borba trajala sve duže tako su oba borca bili sve umorniji a dječak nikako nije mogao primjeniti svoje bacanje. Sudac je već upitno pogledavao starog majstora očekujući odobrenje da borbu prekine. Dobivao bi odgovor, neka malo još nastavi. I odjednom dječak je uspio plasirati svoje bacanje i pobjedio je i ovu posljednju borbu. Osvojio je medalju i bi silno sretan i zadovoljan.

Kada su se vraćali kući dječak je upitao svoga trenera kako to da je on bez jedne ruke uspio savladati toliko dobrih sportaša. Nato mu je trener odgovori kako je jedina dobra odbrana od njegovig bacanja samo onda ako bi protivnik uspio uhvatiti njegovu lijevu ruku...

Osobni nedostatak je tako pretvoren u prednost.